Pazinska jama
5.8.2009. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Zabava
Pazinska jama predstavlja primjer specifične evolucije krške hidrografije i morfologije, te jedinstvenu hidrogeološku i speleološku pojavu u Istri i dinarskom kršu. Pazinska jama nadahnjuje svjetski poznatoga pisca Julesa Vernea, koji u romanu Mathias Sandorf, provodi junake podzemljem jame od Pazina do Limskog kanala. Prva istraživanja, sa izradom nacrta, obavili su francuski speleolog E. A. Martel i stručnjak za podzemne vode W. Putick, 1893-1896. Pazinčica završava svoj nadzemni tok ponorom koji se nalazi na kraju nekoliko stotina metara dugačkog i dubokog kanjona. Ulaz ponora nadsvođuje polukružna šupljina (Danteovo predvorje). Pazinčica teče dalje uskim podzemnim kanalom. Na stotinjak m od ulaza ponora, proširuje prolaz, te formira dvoranu (80 x 20 m) sa jezerom (Martelovo jezero). Vode jezera otječu dalje u podzemlje kroz sifon, gradeći sljedeću manju dvoranu sa jezerom (Mitrovo jezero).
Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao značajni krajobraz. Zaštićeno područje obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara, te pazinsku jamu.
Pazinčica
Sliv Pazinčice ili kako ga pazinjani nazivaju «Potok» površine je 83 km2, a dužine 16,5 km. Gotovo je u cijelosti na vodonepropusnim flišnim stijenama što vodotocima daje izrazito bujični karakter. Dolaskom na vodopropusnu stijenu, u jamu, Pazinčica postaje ponornica.
Bujice se kod većih oborina odlikuju stvaranjem velikih količina voda. Kada dotok vode Pazinčice premaši kapacitet poniranja, u jami dolazi do potapanja ponora.
Nekad je Pazinčica tekla površinom zemlje-pokraj Berma, Kringe i Dvigrada sve do mora- formirajući Limsku dragu.
Ponor
U hidrogeološkom smislu Pazinska jama predstavlja ponor koji je nastao na dodiru vodonepropusne flišne podloge sliva Pazinčice i vodopropusnih vapnenaca koji izgrađuju cijeli prostor jugozapadne Istre. Odmah iza impozantnog ždrijela ponora, formirana je dugačka dvorana sa velikim jamskim jezerom- Martelovim jezerom. Ono je sifonom spojeno sa slijedećim- Mitrovim jezerom.
Istraživanja pokazuju da vodonosnik u čijim vodama sudjeluje i Pazinčica, svoju vodu upućuje prema izvorima na istočnom i južnom dijelu Istarskog poluotoka (Raša i Blaz).
Jama
Udio u formiranju Pazinske jame jednako su imali tektonski i hidrološki utjecaji, pa se naziva speleološkim objektom poligenetskog tipa.
Uslojeni gornjokredni vapnenci zahvaćeni velikim pukotinama pravca SZ-JI, stvorili su tektonsku predispoziciju stvaranju same jame i završnog kanjona Pazinčice. Jednom otvoreni prolaz u podzemlje kasnijim je djelovanjem vode proširivan i oblikovan sve do danas.
Najveća se poplava u jami dogodila 1896. Zabilježio ju je E. A. Martel, poznati francuski speleolog. Voda je u jami tada došla do 30 m ispod zidina Kaštela. Posljednje velike poplave dogodile su se 1964. i 1993.
Izvor http://www.pazinska-jama.com/
pazinska jama špilja pazin speologija