LC Live

Michael Stipe - glazbeni metak u politiku

Michael Stipe - glazbeni metak u politiku

15.4.2008. // Metro Express // Objavljeno u kategoriji Glazba

Frontmen R.E.M.-a u ekskluzivnom intervjuu iznosi pozadinu nastanka buntovnog albuma ‘Accelerate’

Oprostite, ali ja sam opsjednut svjetlom’, kaže Michael Stipe dok prigovara zbog zavjesa u svojoj pariškoj hotelskoj sobi. Soba je inače loše osvijetljena, a vani se kroz sive oblake sunčeve zrake jedva naziru.

Stipe je vrlo elegantno odjeven, njegove oči boje tirkiza sjaje dok pasionirano govori o četrnaestom albumu R.E.M.-a, vrlo vjerojatno najboljem ovogodišnjem albumu. Basist Mike Mills i gitarist Peter Buck zasigurno se slažu s tim.

‘Accelerate’ je brzi, sirovi gitaristički rock-album, a Stipeove su pjesme, strastvene i politički obojene. Trio, koji ove godine slavi dvadeset osam godina zajedničkog rada, godinama nije bio toliko inspiriran. Ovo je definitivno povratak starih vremena R.E.M.-a.

 

• Novi je album više rock, gitaristički. Jeste li to svjesno željeli?

- Pa, od nas trojice čut ćete tri različite verzije priče. Mislim da smo postavili nova pravila za ovaj album, jer osjećali smo kako smo na nekoliko posljednjih albuma pomalo ispali iz fokusa. Pjesme su bile dobre, no u studiju smo se izgubili. Zato smo stvorili nova pravila snimanja, a jedno od njih je bilo da ih snimimo brzo, ogolimo i gurnemo ljudima u lice. To su sirove, ogoljene i brze pjesme.

 

• Je li show u Dublinu u tom smislu bio odlučujući?

- Da. U tom smo trenutku već imali poprilično materijala, nekih devet pjesama i smjer je već bio zadan. No, koncerti u Dublinu su nas uvjerili kako smo definitivno na dobrom putu, jer irska publika nije nimalo jednostavna. Dosta su zahtjevni. Irci su naši obožavatelji i govore ono što misle.

 

• Poprilično su i muzikalni.

- Da, to je vrlo glazbena zemlja, pa sam znao da će kritika biti oštra, ali poštena i izravna.

 

• Bono i Edge iz U2 su također bili ondje.

- Da i bili su jednako strogi i izravni (smijeh), ali oni su naši veliki prijatelji.

 

• Tome prijatelji i služe.

- Točno!

 

• Osim toga, Edge vam je preporučio Jacknifea Leeja kao producenta. Je li vam i to pomoglo u oblikovanju albuma?

- Mnogo. Ono što je on donio našoj jednadžbi je... Naime, kao obožavatelj R.E.M.-a, mislim da je želio odigrati svoju ulogu na albumu koji bi mogao postati povijesni ili barem biti jedan od naših najboljih albuma. Mislim da je htio malo protresti stvari, a to je i učinio. Glavni razlog zbog kojeg sam želio surađivati s Jacknifeom je to što ima izvrstan ukus u odabiru bendova s kojima surađuje. Pregledao sam albume na kojima je radio i pomislio: Bloc Party su odlični, Snow Patrol su odlični, U2 i Kasabian su odlični! Momak ima zaista specifičan ukus i stvara izvrstan zvuk. Tako da sad imamo novog prijatelja... on je jedan super cool tip.

 

• Jednom ste izjavili kako ćete se povući iz glazbe ako napravite lošu ploču. Stalno radite dobre stvari, tako da...

- Pa to bi moglo biti izvučeno iz konteksta. Vjerojatno sam rekao: Ako počnemo biti očajni, nadam se da ćemo to saznati prije naše publike. Najgore što možete napraviti jest da budete mediokritet. Gotovo da je bolje napraviti nešto loše, nego nešto mediokritetski. Nitko ne želi biti dosadan.

 

• Nema toliko mnogo bendova koji su preživjeli više od dvadeset godina. Vi ćete uskoro proslaviti velikih trideset godina. Što vas motivira?

- Moj život je moj rad. Ja sam umjetnik i to je ono čime se bavim. Tu sam ljubav naslijedio od svojih roditelja. Mogu raditi stvari i izvan R.E.M.-a i uživati u njima... ali kad radim na svom kompjutoru, osjećam se kao doma. Kad sam sa svojim bendom na stageu, za mene je to kao disanje. Ne postoji ni najmanji strah, briga, niti to ikada preispitujem. Tu sam pronašao mir. Dakle, vidite, kada to naruše različiti karakteri ili izgubite fokus, stvari izmaknu kontroli, pa je raditi teže. No, sada smo odlično, a to pokazuje i ova ploča.

 

• Vaš je posljednji album ‘Around the Sun’ objavljen 2004. godine, u izbornoj godini, kao i ‘Accelerate’. Imate i nekoliko politički indikativnih pjesama. Što očekujete od ovih izbora?

- Bush odlazi i to je dobro. No, rezultate njegove politike u Bijeloj kući osjećat ćemo godinama, barem za vrijeme  moga života. Stoga su moja očekivanja od ovih izbora složena. Jednostavno rješenje, koje je i moj izbor, bio bi Barack Obama. On ima golem potencijal za vođu i posjeduje snagu.

Sviđa mi se ono što bi njegov izbor za predsjednika predstavljao izvan naših granica, što bi signalizirao ostatku svijeta i što bi dramatično promijenio washingtonsku političku scenu: način vladanja kupljeno-prodano pomoću kojeg se ljude, na temelju usluga koje dobivaju, onemogućuje. Obama je istinski autsajder na političkoj i washingtonskoj sceni.

On jest političar i predsjednički kandidat i vjerojatno ima određenu količinu čega već... No, uspoređujući njegovu administraciju s ostalim kandidatima, Obama nije obavezan raznim ljudima, tvrtkama i organizacijama i to mi se sviđa. Busheva je administracija učinila nepopravljivu štetu.

 

• Ciljate li s pjesmom ‘Houston’ na Barbaru Bush?

- Pa da. Ona je ta koja je u 21. stoljeću rekla ‘neka jedu kolače’. Nevjerojatno. Nevjerojatno je da su ta administracija i ljudi u mojoj zemlji dopustili da cijeli grad, jedna metropola, bude izbrisan s karte. Pojedinci su se zaista trudili pomoći. Sve do prije dva tjedna, moj je otac putovao sa svojom crkvom kako bi sagradio domove na Mississippiju koje je razorio uragan Katrina. Tako se ponosim njime! Moj otac ima 74 godine. Zaista mu nije potrebno da se u toj dobi penje po ljestvama i gradi domove, ali on je takav.

 

• Vlada to zasigurno ne čini.

- Ne. Ali pojedinci se trude sami ili putem crkve ili različitih društvenih organizacija i to je golem posao koji treba napraviti, a vlada svakako treba biti uključena. Takva separacija i nesudjelovanje su nacionalni problem - zemlja je svedena na napor individualaca. Žao mi je što sam se malo udaljio od teme, ali ove me stvari mnogo pogađaju.

 

• Pjesma ‘Until the Day is Done’ je posvećena Heathu Ledgeru?

- Uputio sam je Heathu na koncertu prošloga tjedna. Slušao ju je kod mene doma prije nego što je umro i jako mu se svidjela. Strašno me pogodila njegova smrt. Bio je nevjerojatna osoba.

 

• Vaši dečki su dobro prihvatili nove tehnologije. Je li to postalo važnije od prodaje albuma?

- Glazba je preuzela važnu ulogu u životu ljudi zbog svoje dostupnosti. Kada smo bili djeca, išli smo u kino kada bismo poželjeli gledati film, slušali smo ploče i gledali televiziju svake večeri. Danas su tu PlayStation 2, DVD, 300 kabelskih programa, internet... glazba se danas nalazi na različitim mjestima.

 

• Producirali ste nekoliko filmova. Imate li u planu neke nove filmske projekte?

 - Produkcijom se bavim još od 1987. godine i u tome zbilja uživam. Filmska industrija također kolabira  i potrebno je mnogo više novca za financiranje filma. Ali da odgovorim, upravo radim na dva projekta. Jedan je gotovo isfinanciran i zbog toga sam uzbuđen. Zove se ‘The Miracle Life of Edgar Mant’ i dugometražni je film.

 

• Bliski ste s Patti Smith. Imate li neke zajedničke projekte?

- Ne. Družimo se i razgovaramo dosta, ali... Kada ljudi vide dvoje prijatelja koji se bave istim poslom pomisle kako sigurno nešto smišljaju. Vau! Što bi to moglo biti? No, u većini slučajeva naša konverzacija izgleda ovako: ‘Gdje možemo pojesti dobar hamburger?’ (smijeh). Riječ je o jednostavnim stvarima. Patti i ja ne radimo ni na čemu.

 

• Koliko dugo je poznajete?

- Poznajemo se od ‘95. godine, ali znam je otprije dvadeset godina, ali kao apstrakciju, putem njezina rada i snažnog utjecaja koji je imala na moj život i rad.
Nevjerojatan je dar kada upoznate svog idola i razvijete s njim prijateljstvo. To za mene produbljuje djelo koje je ostvarila kao umjetnica.  

 

• Zadivljuje li vas to što ste i vi ljudima idol?

- Ne smatram se takvim. To me ne oduševljava jer znam kako je to biti obožavatelj. Obožavatelj sam glumaca, kipara, slikara, filmskih umjetnika, glazbenika, pisaca. Biti idol ne utječe na mene onako kako mislite, jer mogu  odvojiti ono što predstavljam kao javna figura od sebe kao tekstopisca. Čak i kada kao javna osoba govorim o ovome ili o onome, kada sam političan, mogu to odvojiti od onoga što jesam.

 

• Hoćete li napraviti veliku proslavu za trideseti rođendan R.E.M.-a za dvije godine?

- Nismo o tome razgovarali. Za dvije godine ću imati pedeset godina. To je možda značajniji povod za proslavu od benda koji je trideset godina zajedno (smijeh). R.E.M. je veliki dio mog života i uvijek će to biti.

 

• Izgleda kao da se radujete pedesetom rođendanu.

- Kako starite, život postaje lakši. Lakši i bolji.

 

 

 

 

 

REM glazba Michael Stipe intervju razgovor muzičar politika Accelerate rock band
Outlook 2019