LC Live

»Maradona by Kusturica« Emira Kusturice: O nogometašu i filmašu

»Maradona by Kusturica« Emira Kusturice: O nogometašu i filmašu

7.4.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Film

Niti jedan redatelj s područja bivše Jugoslavije nije postigao takav međunarodni uspjeh kao Emir Kusturica 1980-ih. Početkom desetljeća »Sjećaš li se Dolly Bell?« dobiva Zlatnog lava za debitantsko ostvarenje, zatim je »Otac na službenom putu« nagrađen Zlatnom palmom, a nakon toga »Dom za vješanje« osvaja nagradu za režiju u Cannesu.

Kusturicu slave kao vunderkinda koji u svojem opusu iznimno nadahnuto kombinira utjecaj Fellinija, folklorne elemente, sklonost nadrealizmu i modernizmu, a kod zapadnjačkih intelektualaca naročito dobro prolazi njegova sklonost balkanskoj egzotici.


Kusturičin ugled u inozemstvu ne jenjava ni tijekom sljedećeg desetljeća, iako osim »Undergrounda« (1995.) nema osobito dojmljivih ostvarenja, ali taj dio njegova opusa hrvatska publika nije mogla konzumirati putem legalnih DVD izdanja ili kinoprikazivačke djelatnosti. U tom smislu prevratnički djeluje recentno prikazivanje dugometražnog dokumentarca »Maradona by Kusturica«, iako je riječ o iznimno iritantnoj biografiji znamenitog argentinskog nogometaša. Kusturica je ovdje toliko zastranio da čovjek ne zna odakle početi. Više od pola filma posvetio je Maradoninoj posvećenosti ljevičarskim idealima i opsjednutosti južnoameričkim političkim liderima (Fidel Castro, Hugo Chávez, Ernesto Che Guevara), čime prikazuje njegovu osobnost s izrazitom dozom karikaturalnosti.


Također, tijekom cijelog filma nametljivo i naprasito reklamira sebe, bilo da epizode Maradoninog života uspoređuje s prizorima iz svojih filmova ili pak višekratnim naglašavanjem da snima najveći film o nogometnom geniju (što bi bilo neukusno čak i da je istina). Kusturica se pred kamerama pojavljuje gotovo u svakom kadru, vodi Maradonu u svoju beogradsku kuću, čak i njegove političke sklonosti koristi da bi naveo vodu na svoj mlin (dok se voze beogradskim ulicama gledaju ruševne zgrade koje su bombardirali obojici omraženi Amerikanci). Osim toga, valja spomenuti još neke iznimno naporne stilizacijske postupke. Danas je pomodno da se u dokumentarne filmove ubacuju animirani segmenti, što naročito promovira razvikani Michael Moore, ali Kusturičini animirani prizori Maradone koji na travnjaku sređuje omražene političare (George W. Bush, Margaret Thatcher) svojom banalnošću dodatno srozavaju ionako upitnu cjelinu.


Najzad ispada da je redatelju najmanje bitan Maradona kao čovjek, njegov odnos prema životu i nesvakidašnji životni put od sirotinjskih četvrti do reflektora svjetskih stadiona. Jedini dijelovi filma u kojima se približava toj problematici su Maradonine ispovijedi o narkomanskim iskustvima i prizor u noćnom baru dok s lokalnim bendom pjeva pjesmu o svojem životu. Kusturica je oduvijek želio biti frajer koji privlači pažnju javnosti, a kad mu to više nije polazilo za rukom s dobrim filmovima, nalazio je druge načine.

Poznato je njegovo preobraćenje na pravoslavnu vjeru i uzimanje srpskog imena Nemanja, zatim gradnja filmskog grada u srpskoj provinciji i drugi medijski eksponirani potezi.
»Maradona by Kusturica« također je nastao sa sličnim pobudama, a čini se da je to prepoznala i publika. Na svakoj projekciji u pulskom kinu bilo je okruglo desetak ljudi, što je stvarno premalo s obzirom na Kusturičin nekadašnji status.

Elvis LENIĆ


LC komentar:

nis posebno, kako je to vec rekal EmZe vise promocija Kusturice nego sam život Maradone

emir kusturica maradona maradona by kusturica film kultura sjećaš li se dolly bell dom za vešanje nogomet argentina nogometaš