Gerge Orwell - 1984.
4.10.2007. // Labin.com // Objavljeno u kategoriji Zabava
"Nije znao gdje se nalazi. Vjerojatno u zgradi Ministarstva ljubavi; ali nije imao načina da to provjeri..."
Antiutopijska slika društva u kojoj su ratovi i policijski pritisak metoda malobrojne elite na vlasti kojom podčinjava stanovništvo držeći ga u strahu.
Orwell je, prema legendi, roman napisao 1948. razočaran, kao uvjereni ljevičar, staljinističkim zločinima i "1984." je desetljećima bila jedno od oružja "slobodnog zapadnog svijeta" protiv komunističke opasnosti. Tendenciozno tumačenje priče o buntovnim ljubavnicima (koji to i nisu jer su od početka bili na oku vlasti) namjerno previđa da je Orwell pored staljinističkog imao i svježi nacistički obrazac arijevskog Rajha, kao i da su u delima drugih pisaca već prepoznati elementi dehumanizirane vlasti (npr. Kafkini romani "Proces" i "Zamak"). Desetljeća koje su uslijedila poslije Drugog svjetskog rata otkrile su da ni demokratski Zapad nije imun od manipuliranja građanima i njihovim slobodama, što je "1984." (kao i Orwelovu ciničnu bajku "Životinjska farma" iz 1945) učinilo knjigom sa univerzalnom slikom moći svih državnih režima, bez obzira kako sami sebe nazivaju.
Najpoznatija književna negativna utopija iznosi svjetski poredak sveden na tri velike države u stalnom ratovanju: Euraziju, Orijent, te Oceaniju s prijestolnicom Londonom (promijenjenoga naziva Airstrip One) u kojemu se radnja i odvija.
Winston Smith, zaposlenik ministarstva na ispravljanju starih brojeva novina Times, tj. prilagođavanju prošlosti okolnostima sadašnjice, unatoč sveprisutnoj kontroli odlazi na tajne ljubavne sastanke s Julijom. Vođeni željom za suprotstavljanjem totalitarnom režimu priključuju se podzemnoj organizaciji Bratstvo, no nemogućnost djelovanja pojedinca mimo službene politike potvrđena je njihovim uhićenjem i prokazivanjem od strane agenta provokatora O'Briena - voditelja Bratstva. Preslušavani su, mučeni i zlostavljani s ciljem iznuđivanja poslušnosti, ali i ljubavi spram najviše vlasti, čovjeka navodnih nadljudskih sposobnosti - Velikog Brata.
Poslije šezdeset godina saznalo se da je britanska služba sigurnosti MI 5 uporno pratila pisca Georgea Orwella
Što se događa kada pisac i sam počne proživljvati vlastito djelo? Što se događa kada pisac, koji »puca u sustav«, postane sam njegovim plijenom? Poslije šezdeset godina objavljeni su povjerljivi dokumenti iz britanskoga Nacionalnoga arhiva koji pokazuju kako je britanska služba sigurnosti (MI 5) uporno pratila pisca Georgea Orwella (od kraja dvadesetih do sredine Drugoga svjetskog rata) kao sumnjivoga socijalista koji navodno širi po Britaniji trule ideje iz SSSR-a. Život Georgea Orwella (koji se dugo potpisivao pravim imenom, kao Eric Blair) tako je postao sličan životu njegova glavnog junaka iz budućega romana »1984.« (objavljenoga 1949.).
Naime, i Orwell je, kao i Winston Smith, postao žrtvom sveprisutnoga »teleekrana« koji bilježi kretanja i misli, za dosje Velikoga Brata, vladara totalitarne države, koji je u Orwellovoj viziji predstavljao moć Staljina i Hitlera. Dosje o Orwellu (kojega su pratili tajna policija MI5 i Scotland Yard, opisujući ga kao sumnjiva boema koji se po Parizu druži s komunistima, koji nudi suradnju za »Daily Worker«, britanski službeni list komunističke partije) zanimljiv je stoga što pokazuje kako je je Orwell nadmudrio vlast.
Iako je bio nepoželjni komunist u Britaniji, Orwell je bio žestoki protivnik sovjetskoga totalitarizma (što će poslije pokazati njegov satirični roman »Životinjska farma«, u kojemu su drugovi prikazani kao unezvijerene svinje koje se pokušavaju uspraviti na noge ne bi li postale ljudima). Iako je bio socijalist, Orwell je, začudo, svoja ranija djela objavljivao kod antikomunistički raspoloženoga izdavača Victora Gollancza, zbog čega je totalno zbunio špijunsku družbu MI 5.
Tko je zapravo bio George Orwell (1903. - 1950.), taj visoki čovjek sivih očiju, boemskoga držanja i tetoviranih nadlanica, kako su ga opisivali britanski špijuni? Moglo bi se reći - komunist razočaran u britansku državu, ali bogme i u boljševičku, koja će ga toliko iznervirati da će pred smrt postati žrtvom vlastite kontradiktornosti, odavajući svoje prijatelje komuniste britanskomu Ministarstvu vanjskih poslova, među kojima su bili i Charlie Chaplin, pisac J.B. Priestley i glumac Michael Redgrave. Veliki engleski pisac Orwell pisao je u svojim romanima o užasu špijunaže, bio je žrtvom špijunske službe, a i sam je postao nekom vrsti špijuna.
Otkriveni dosje (o kojem su se raspisale sve svjetske novine) nanovo otvara pitanje odnosa pisca i države (koji je i dalje aktualan, što pokazuje i nedavni progon Orhana Pamuka iz Turske), a aktualizira i književnu temu totalitarizma kojom su pisci, koristeći se alegorijom, znali lukavo dezorijentirati usmjerenu vlast. Orwell je bio proganjan kao komunist (bio je pod okom britanskoga državnog Velikog Brata), a sam je ušao u red svjetskih pisaca koji su sovjetski totalitarizam najviše izrugali (poslije sudjelovanja u Španjolskome građanskom ratu ražestio se kao antistaljinist).
Njegov roman »1984.« (objavljen u vrijeme hladnoga rata) velikim je dijelom aluzija i na staljinističku »apsolutnu« državu u kojoj Ministarstvo istine, Ministarstvo mira, Ministarstvo ljubavi (policije) i druge ustanove poistovjećuju ljude u strahu, okreću čovjeka od čovjeka i stvaraju zagušljive paradokse (odnosno parole 'rat je mir', 'sloboda je ropstvo'). Tim romanom (koji spada u romane tzv. negativne utopije) Orwell se svrstao uz bok J. I. Zamjatinu (proganjanom piscu koji je u fantastično-alegorijskom romanu »Mi« također izrugao tehnički savršeno uređenu i dehumaniziranu Jedinstvenu Državu na čelu s Dobrotvorom, odnosno Staljinom) i Aldous Leonard Huxleyu (koji je u romanu »Vrli novi svijet« ismijao totalitaristički poredak slikom ljudi iz inkubatora koji se stvaraju prema potrebama svjetske vlade).
Ta tri pisca možda su najsnažnije povezala prošlost i budućnost - prokazali su bivše diktature, ali su i najavili buduću globalnu civilizaciju u kojoj će znanost poistovijetiti ljude, čineći ih žrtvama bezimenoga, tihoga terora, opet u ime napretka i »novoga čovjeka«.
Još godine 1924. Zamjatin u romanu »Mi« otkriva visoko tehnologiziranu zajednicu u kojoj se rečenice pretvaraju u matematičke formule, a centri za maštu postaju nepoželjnim mjestima za rasplod »bivšega« čovjeka. Na tu tradiciju tzv. postapokaliptične literature izvrsno se nadovezao Michel Houellebecq.
Špijuniranje Orwella pokazalo se kao jedna od najvećih političkih farsi - lovili su komunista koji je u svojim djelima itekako ocrnio ulogu komunističke partije (a i nacističku vladavinu), prikazujući na alegorijski način savršeni servis Partije. Iako dosje baca veliku mrlju na njegovu biografiju (jer je »otkucao« prijatelje komuniste), on nas podsjeća kako je Orwell prokazao diktaturu svoga vremena i predvidio diktaturu našeg doba. Njegov Veliki Brat postao je normalna pojava, kao što i nekada nezmisliva podmornica Julesa Vernea danas otkriva intimu mora. Pisanje, eto, nije samo intimno kazivanje, nego i kolektivno pretkazanje.
Za sve one koji žele samo jednom čuti riječ / mit / našu stvarnost - Big Brother, u ovom izuzetno kvalitetnom djelu i zauvijek ušutjeti.
1984. djela antiutopija George Orwell Knjige