Doživjeti sto dvadesetu
11.1.2009. // Glas Istre // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija
Činjenice su jasne i nepobitne: na globalnoj, svjetskoj razini od 1900. godine do danas životni vijek čovjeka u prosjeku se produljio za 30 posto. Drugim riječima, sa svakom novom kalendarskom godinom prosječna očekivana dob čovjeka produljuje se za čak 90 minuta. To znači i da bi mnoge bebe koje su ovih dana ugledale svijet mogle doživjeti, pa i preživjeti stotu. Metuzalemovih 969 ljeta tako bi u budućnosti možda moglo biti ugroženo. Ili ipak?
Optimizam i ljubav aktualniji no ikada
Znanost svoju borbu protiv starenja, odnosno protiv (pre)ranoga umiranja, prilično uspješno vodi. Jedna od novijih, izuzetno optimističnih vijesti odnosi se na spoznaje vezane uz gen P66, jedan od ključnih »krivaca« u procesu starenja. Pa ipak, unatoč svim spoznajama, umjetnim organima i ostalim čudesima, većina se genetičara slaže s konstatacijom da je ljudsko tijelo programirano za vijek od oko 120 godina. I premda postoje slučajevi, poput onoga Francuskinje Jeanne Louise Calment koja je ovaj svijet napustila 1997., nakon što je na rođendanskoj torti ugasila 122 svjećice, izgleda da je granica od 120 godina ona koju je na naš »rok trajanja« postavila priroda. To je, slažu se danas stručnjaci, vrijeme trajanja ljudskih organa odnosno vrijeme unutar kojega, bez bolesti ili drugih čimbenika koji utječu na skraćenje vijeka, nastupa tzv. smrt uslijed prirodnih razloga.Ako smo programirani na tako dugačak vijek, zbog čega ga najčešće ne doživljavamo? Ili, promatrajući pitanje iz malo drukčije perspektive, zapitajmo se koji faktori najviše utječu na približavanje toj granici odnosno produljenju životnoga vijeka čovjeka.
Uz genske faktore, odnosno »životnu lutriju« čije brojeve svatko od nas nasljeđuje u trenutku rođenja, tu su svakako napredak znanosti i navike pojedinca ali i društva. Produljenju očekivane duljine života u svijetu, pored pada smrtnosti novorođenčadi, znatno je u posljednjim godinama pridonijelo i poboljšanje higijenskih uvjeta življenja, uvjeti stanovanja, zdravstvena skrb, bolja prehrana, osvješćivanje potrebe fizičke aktivnosti među širim brojem ljudi, otkriće novih lijekova, načina liječenja i vakcina, kao i prilagodba organizma (na nove uvjete, od onih koje nameću razni zagađivači do širokoga spektra GMO-a).
Nije mali broj stručnjaka koji uz sve navedeno navode i do jučer »mističnu« komponentu duhovnosti; optimizam, otvorenost prema životu, gusta i kvalitetna mreža društvenih odnosa, danas su od većine gerontologa priznati kao vrlo važni faktori dugovječnosti i kvalitetnoga starenja. Optimizam i ljubav, to su uz već poznate i priznate, ključni sastojci recepta dugovječnosti koji bi bebama koje se ovih dana rađaju mogao jamčiti uspješan ulazak u 22. stoljeće.
Jeste li za 120?
E sada, kada bi vam, danas, netko ponudio da doživite 120-u, što biste pomislili? Zanimljivo je da većina ljudi s osmijehom gleda na perspektivu (vlastite) izrazite dugovječnosti, a istovremeno, s druge strane, pomisao na »društvo staraca« nije jednako tako ugodna, lagodna. Dobro starjeti znači, po definiciji našega poimanja, pokazivati manje godina nego što čovjek ima. Drugim riječima, dobro je ne biti ono što jesmo! Srž paradoksa leži u činjenici da je u razvijenome svijetu dominantan kulturalni model onaj - mladosti.
Treću životnu dob rijetko doživljavamo kao razdoblje zasluženih nagrada, odmora, poštovanja, mudrosti i duhovne snage, a puno češće kao prijetnju ljepoti i zdravlju, teret koji treba odagnati ili ga barem, uz pomoć estetske kirurgije, raznih eliksira, prehrane, tjelovježbe… zamaskirati. Velik je broj stručnjaka koji tvrde da je nerazmjer htijenja (dugoga življenja) s jedne strane, i poimanja starosti s druge, razlog zbog kojega se u razvijenome svijetu, unatoč svih spoznaja koje se tiču »recepture za dugovječnost« i dalje ne živi onoliko dugo koliko bi se moglo.
U prilog ovoj tvrdnji ide i zaključak poznate knjige o dugovječnosti koja nosi naslov »Recept s Okinawe«, autorskoga dvojca Bradleya i Craiga Willcoxa. Braća liječnici Willcox su uz pomoć japanskoga gerijatra Makota Suzukija proveli istraživanje stogodišnjaka na otoku Okinawa, posebno se usredotočivši na modele prehrane (od podrijetla namirnica do načina prerade, vremena i načina kuhanja i sl.), fizičke aktivnosti, modele društvenih navika i ponašanja te na gensko nasljeđe ljudi s Okinawe (koji su prosječnim životnim vijekom od 81,3 godine najdugovječniji na Zemlji). Najzanimljivija i vjerojatno najneočekivanija tvrdnja iznesena u knjizi Willcoxovih jest da geni nisu presudni.
Drugim riječima, braća Willcox i Suzuki zaključili su da je u odnosu na duljinu trajanja ljudskoga života gensko nasljeđe manje važno od stila života. Posebno mjesto i pažnja koju starija populacija uživa u japanskome društvu, uz jednostavnu prehranu, ključ su dugoga življenja ljudi na Okinawi.
Sve gore navedeno znači da nema smisla boriti se protiv gena P66, gena starenja, a da se istovremeno ne borimo za promjenu percepcije starije populacije odnosno njihova mjesta u društvu. Starjeti ne znači postajati manje vrijedan i manje koristan! Starjeti znači samo postajati onakvima kakvima nas priroda čini, sa svim lijepim i manje lijepim, baš kao i u svakoj drugoj životnoj dobi. Ono što bi suvremeno napredno društvo moralo mijenjati je poimanje i vrednovanje onoga lijepoga što treća životna dob sa sobom nosi.
Recept s Okinawe
1) Volite i budite voljeni. U srce svoga življenja stavite obitelj.
2) Konzumirajte šest do sedam obroka dnevno (po modelu: šalica voća, ili mlijeka, ili pahuljica ujutro; sok od naranče nakon toga; pa lagani ručak; pa voćka; potom zeleni čaj; nešto žitno; pred spavanje jogurt. I ne zaboravite u hranu redovito dodavati nekoliko kapi limuna). Izbjegavajte meso i industrijski obrađenu hranu.
3) Nađite vrijeme u danu kad možete s prijateljima popričati uz čašu crvenoga vina, grickajući orašaste plodove.
4) Ne štedite vrijeme za ljude, uključujući tu i sebe. Problemi vam se samo čine takvima; ako nešto nije onako kako ste planirali odnosno zamislili, ne znači da je nužno loše. Nerijetko je, u stvari, čak i bolje!
5) Reducirajte buku oko sebe. Tišina priča čarobne priče. Uživajte u glazbi prirode.
6) Ništa od navedenoga - nije obvezno! Shvatit ćete da se radi tek o dobrim željama, a spoznaja o tome čeka vas kada pređete - devedesetu!
Dorian Gray iz apoteke
U apoteci Doriana Graya vječita je gužva. Potražnja za eliksirom dugovječnosti, unatoč činjenici da su se takvi eliksiri kroz povijest najčešće pokazivali - placebom, ne izlazi iz mode. Prije 40-ak godina svijet je ludovao za »Gerovitalom«, navodnim čudotvornim lijekom protiv senilnosti, koji je 1954. od stomatološkog anestetika novocaina i drugih nikad otkrivenih sastojaka proizvela rumunjska znanstvenica Ana Aslan. Legenda kaže da je taj lijek bio tajna mladolika izgleda i vitalnosti Charlieja Chaplina, Marlene Dietrich, Salvadora Dalija, Omara Sharifa, Gine Lollobrigide i mnogih drugih.
»Gerovital« je 80-ih godina protekloga stoljeća bio svjetski najisplativiji brend dugovječnosti. Početkom 90-ih na njega se pomalo zaboravilo, ponajprije zbog nedostatka kliničkih ispitivanja lijeka, no danas mu se popularnost polako ali sigurno vraća. Sve je veći broj ljudi koji za oko 350 eura na tjedan u obnovljenim lječilištima i novosagrađenim centrima ljepote na crnomorskoj obali uživaju u kurama danas pokojne dr. Aslan (koja je doživjela 92 godine i tako postala najbolja reklama za svoje proizvode).
Nakon »Gerovitala« uslijedila je sezona prirodnih lijekova, poput ginsenga, s ciljem jačana imunološkog sustava. Danas su pak najtraženiji razni antioksidansi, hormoni i tzv. multipilule koje u jednoj tableti objedinjuju sve vitamine, folnu kiselinu te aktivne principe koji snižavaju kolesterol i krvni tlak. Čudesna pilula, nema što!
Sve to vrijeme, dok hodočastimo u potrazi za lijekom trajne mladosti i zdravlja, liječnici nas podsjećaju da takvo što ne postoji. Svaka pilula potencijalno šteti barem onoliko koliko koristi, a jedina »tableta« koja će vam produžiti mladost sadržava - zdrave navike. Poruka glasi: zaboravite anti-aging i okrenite se well-agingu. Cilj nije boriti se protiv godina, već ih proživljavati što kvalitetnije.
starenje mladost život ljudsko tijelo folna kiselina
