LC Live

Autorska prava blogera

Autorska prava blogera

1.9.2009. // Plan B // Objavljeno u kategoriji Znanost i tehnologija

Trebaju li blogeri biti izjednačeni s novinarima kada su u pitanju autorska prava? Treba li ih tretirati u potpunosti jednako ili za blogere ipak vrijede neka druga pravila? Svijest o autorskim pravima blogera rođena je prije dobrih četiri-pet godina, kada se dogodila prva krađa blogerskog teksta od lopovske ruke nekog mainstream novinara, uplašenog (koliko i kratkovidnog) pojmom bloga i onoga što će blog postati. Tko će znati odakle je tekst, vjerojatno je novinar pomislio, pa mu se obilo o glavu. Vremena su danas drugačija. Ukradi blogeru tekst, ne potpiši ga ili plati – i vjerojatno te čeka tužba. Blogerica Ire (i autorica Plana B) imala je takvih iskustava, pa dijelom i zato misli da se blogera treba tretirati kao novinara i da blogerska autorska prava trebaju biti sasvim jednaka novinarskim. Njezinim argumentima suprotstavio se Nebojša Grbačić, također naš autor, koji prati blogosferu.

Irena Rašeta
Kao blogerica koja je i sama imala iskustvo da joj tekstovi s bloga budu iskorišteni za novinarske članke bez ikakvog spomena, kamoli naknade za posuđene riječi (dok su oni sami uredno primili plaću za nešto što nisu napisali), definitivno sam za autorska prava blogera. Jer činjenica da je neki tekst objavljen na internetu – tko god ga napisao – ne znači da svatko ima pravo s njim raditi što želi.

No, nekako sumnjam da se “obični” blogeri mogu nadati nekakvim honorarima za svoje tekstove ili dijelove teksta koje je neki novinar iskoristio za svoj članak, ali bi novinari u krajnjoj liniji trebali poštivati izvor iz kojeg posuđuju (sami su ga odabrali jer su ga smatrali dovoljno dobrim), te od citiranih blogera tražiti dopuštenje za korištenje njihovih tekstova, a autore-blogere navesti u svojim tekstovima.

Činjenica je da su pojedini blogeri danas veća imena od pojedinih novinara, međutim ipak ih se tretira kao “manje vrijedne” jer ipak samo blogaju, a ne može se reći da se baš svi novinari mogu podičiti poslom koji obavljaju, pa ipak dobivaju profesionalan tretman od svojih kolega.

Nebojša Grbačić

Kolikogod svi mi blogeri voljeli svoju pisanu riječ i oko nje se trudili, i dalje moramo biti svjesni činjenice da je naš doseg poprilično malen, a time i sami tekstovi. Ne u autorskom smislu, već u smislu publike koja nas čita, bez koje smo – nitko i ništa. I dalje smo ovisni o mainstream medijima. Dokaz tome jest činjenica da su svi veći blogerski pothvati uspjeli tek u trenutku kad su ih mainstream mediji uzeli pod svoje. Logika stvari nalaže da su blogeri alternativni izvor informacija, ne manje važan, no manje poznat publici do koje želimo doprijeti.

Utoliko mislim da bi blogeri promociji svojih tekstova trebali pristupati i moderno i praktično. Moderno u smislu da shvate kako ne pišu autorske kartice u nekom tjedniku, nego tekstove na internetu koji je živ, koji funkcionira po sistemu brzog prenošenja informacija; proces u kojemu se ne može puno vremena i energije utrošiti na plaćanje honorara (koji bi vjerojatno bili vrlo maleni). Praktično u smislu navođenja izvora, odnosno blogerske svetinje – linka – ispod teksta ili dijelova teksta koji se prenose.

Vjerujem da nema veće dobiti za blogera nego kad se ispod njegovih (kvalitetnih) riječi nađe njegov link. Kada čitatelj zna da je to pisao netko poput njega i kada, ponajviše od svega, čitatelj zna da iza tog teksta ne stoji nikakav “prljavi” novac, pa tako s njime niti ikakve implikacije “plaćeništva”. To je ono što blogera razlikuje od novinara i čega se trebamo držati. Autorska prava isključivo u vidu potpisa i ništa više od toga.

(Plan B 18)

web internet plan b blog blogeri autorska prava mediji
Dimensions 2019