Profesore, ostanite sjedit – 2,7 ‰ ! (24.9.2005.)
Počela sam razmišljati o pandurskoj karijeri...
Za razliku od njih ja se nekako uvijek nađem na pravom mjestu u pravo vrijeme...
Pod «pravim mjestom» podrazumijevam «mjesto» dovoljno udaljeno da se ne smatram kakvim-takvim sudionikom, a opet dovoljno blizu da moje okice snime cijelu situaciju.
Pod «pravim vremenom» podrazumijevam «vrijeme» kada se situacija «zahukta» a mene tek nekoliko sekundi spašava od mogućih katastrofalnih posljedica ...
Bilo je tako i neki dan, u srijedu.. Dok me jedna frendica uvjeravala u ozbiljnost svoje «samo što se nije zabio u moj auto» situacije, druga me preko mobilnog aparata uvjeravala u postojanje Boga- jer je njen bliski susret sa ćoravim(bez svijetala), pomahnitalim automobilom dobro svršio.
Sve bi mi to bilo prilično smiješno da s onom prvom frendicom nisam prolazila poprištem događaja (drugom stranom ceste). Činilo se kao da je scena za neki niskobudžetni akcijski film upravo snimljena. Ljudi su zaustavljali automobile, psovali Boga i vraga i «njega», procjenjivali nastalu štetu i čekali pandure...stvorila se kolona živčanih ali «onih sa više sreće» vozača...a «on» se zaustavio na raskršću kod «Opskrbnog centra» svog prepunog mjehura radi, nemajući pojma što se događa...
Eto što se dogodi kada se nastavnik matematike zabuni prilikom zbrajanja 2 i 2 - dobije 2,7 (‰) tj. 8 (kaznenih prijava) odnosno 15 (minuta neslave).... Dječici pravi uzor!
E, sad kad se samo sjetim da se iz moje generacije iznjedrio priličan broj učitelja, nastavnika i profesora ...neznam bi li se smijala ili plakala...
Još jučer sam sjedila u školskoj klupi i crtala karikature kolege-frenda, a on već danas, mašući svojom titulom, očekuje da ga shvatim ozbiljno i čak u nekim situacijama (pred nekim «ključnim» ljudima) oslovljavam sa «profesore»! Ma mo´š si mislit – ni da sam skroz luda !!! Baš me maloprije zvao i ponovno mi digao živac svojim povišenim-profesorskim tonom i životnim filozofijama ... Upravo je on svoje uzore našao u školi, i to srednjoj...pa si vi sad zamislite što možete dobiti križanjem magarca i krave!
Da ne zaboravim spomenuti frendicu- profesoricu fizike i matematike...E, ta je prava; od ponedjeljka do petka mrtva ozbiljna, a ostale dane samo mrtva!Gušt joj pilati klince raznoraznim zadacima koje ni sama ne razumije previše....dijeliti komade onih dana u mjesecu i tako liječiti frustracije ....it helps, kaže... A u meni se ponovo budi skeptik i žali svu tu djecu čija profesorica tu i tamo lomi skupa sa mnom ...
Na sreću ta neće «mučiti» i «prašiti» u našim krajevima.....Al opet, znam jednu koja ´óće... Gotovo je svakog vikenda pokušavam uvjeriti da se slobodno opusti jer je ta silna dječica sigurno neće prepoznati ( a zapravo mislim kako nakon nekog vremena ona neće prepoznati njih –pa će opet svima biti dobro) .
U ovom je slučaju izgubljena vozačka dozvola sinonim za opuštenost i dokaz moje moći uvjeravanja...
Toliko o uzorima.
Sad još mami da objasnim zašto me strah ići kod doktora …
Za razliku od njih ja se nekako uvijek nađem na pravom mjestu u pravo vrijeme...
Pod «pravim mjestom» podrazumijevam «mjesto» dovoljno udaljeno da se ne smatram kakvim-takvim sudionikom, a opet dovoljno blizu da moje okice snime cijelu situaciju.
Pod «pravim vremenom» podrazumijevam «vrijeme» kada se situacija «zahukta» a mene tek nekoliko sekundi spašava od mogućih katastrofalnih posljedica ...
Bilo je tako i neki dan, u srijedu.. Dok me jedna frendica uvjeravala u ozbiljnost svoje «samo što se nije zabio u moj auto» situacije, druga me preko mobilnog aparata uvjeravala u postojanje Boga- jer je njen bliski susret sa ćoravim(bez svijetala), pomahnitalim automobilom dobro svršio.
Sve bi mi to bilo prilično smiješno da s onom prvom frendicom nisam prolazila poprištem događaja (drugom stranom ceste). Činilo se kao da je scena za neki niskobudžetni akcijski film upravo snimljena. Ljudi su zaustavljali automobile, psovali Boga i vraga i «njega», procjenjivali nastalu štetu i čekali pandure...stvorila se kolona živčanih ali «onih sa više sreće» vozača...a «on» se zaustavio na raskršću kod «Opskrbnog centra» svog prepunog mjehura radi, nemajući pojma što se događa...
Eto što se dogodi kada se nastavnik matematike zabuni prilikom zbrajanja 2 i 2 - dobije 2,7 (‰) tj. 8 (kaznenih prijava) odnosno 15 (minuta neslave).... Dječici pravi uzor!
E, sad kad se samo sjetim da se iz moje generacije iznjedrio priličan broj učitelja, nastavnika i profesora ...neznam bi li se smijala ili plakala...
Još jučer sam sjedila u školskoj klupi i crtala karikature kolege-frenda, a on već danas, mašući svojom titulom, očekuje da ga shvatim ozbiljno i čak u nekim situacijama (pred nekim «ključnim» ljudima) oslovljavam sa «profesore»! Ma mo´š si mislit – ni da sam skroz luda !!! Baš me maloprije zvao i ponovno mi digao živac svojim povišenim-profesorskim tonom i životnim filozofijama ... Upravo je on svoje uzore našao u školi, i to srednjoj...pa si vi sad zamislite što možete dobiti križanjem magarca i krave!
Da ne zaboravim spomenuti frendicu- profesoricu fizike i matematike...E, ta je prava; od ponedjeljka do petka mrtva ozbiljna, a ostale dane samo mrtva!Gušt joj pilati klince raznoraznim zadacima koje ni sama ne razumije previše....dijeliti komade onih dana u mjesecu i tako liječiti frustracije ....it helps, kaže... A u meni se ponovo budi skeptik i žali svu tu djecu čija profesorica tu i tamo lomi skupa sa mnom ...
Na sreću ta neće «mučiti» i «prašiti» u našim krajevima.....Al opet, znam jednu koja ´óće... Gotovo je svakog vikenda pokušavam uvjeriti da se slobodno opusti jer je ta silna dječica sigurno neće prepoznati ( a zapravo mislim kako nakon nekog vremena ona neće prepoznati njih –pa će opet svima biti dobro) .
U ovom je slučaju izgubljena vozačka dozvola sinonim za opuštenost i dokaz moje moći uvjeravanja...
Toliko o uzorima.
Sad još mami da objasnim zašto me strah ići kod doktora …
KOMENTARI:
Za komentiranje morate biti registirani! 
Registracija
Registracija KOLUMNIST
Korisničko ime: blabla
Ime i prezime: La La
DOSADAŠNJE KOLUMNE
- Nek se skrije tko još umjetnik nije (15.9.2005.)
- Prst gore ... avantura počinje! (23.10.2005.)
- Profesore, ostanite sjedit – 2,7 ‰ ! (24.9.2005.)
- Punk´d (9.8.2005.)