Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Lepi moj brat,
Na Crće pod ložo ćakolojo dvi nonice:
SIPE OD MORA
Po široken svite si mene poznojo!
Ja son ti, otrok moj, sa mora obosa...
Će ti reć va Rapce si ki navigojo:
Sipe srećo išće, ma još je ni noša!
Pozdravi son barac, tovara, sosedo;
zi son valiži, kus lauha i horti...
i kus ot Labina, domoćo besedo:
nedelja je bila, čo moj, kat son porti.
So me kompanjali otac i mat stora.
Zadnji put hi gledan... mi se je paralo.
Horti i valiži šIe so preko mora.
Srce ni otelo! Doma je zuslalo.
Danijel Načinović